- 23.02.2022
5 otoka pored Lošinja koje morate posjetiti
Kada bi za vas sastavljali listu top pet hrvatskih otoka koje morate posjetiti, Lošinj bi definitivno bio jedan od njih. Kada bi tu istu listu radili, ali samo za male otoke i otočiće, na nju bi definitivno stavili neke od manjih otoka Cresko-lošinjskog arhipelaga, a koji su u neposrednoj blizini Lošinja:
- Unije
- Susak
- Velike Srakane
- Male Srakane
- Ilovik
- Male Orjule
- Vele Orjule
- Otočić Sveti Petar
- Otočić Kozjak
- Otočić Školjić
- Otočić Trasorka
- Otočić Hrid
- Otok Oruda
- Otok Palacol
- Zabodarski otok
- Otočić Murtar
- Otočić Koludarc
Otočići su to s više od 2.500 sati sunca godišnje, kristalno čistim morem, ugodnom mediteranskom klimom i specifičnim zrakom koji pogodno djeluje na čitavi dišni sustav. Često su omiljeno mjesto za jednodnevne izlete gostiju koji dođu na Lošinj. Naime, kada je lijepo vrijeme, i do najudaljenijeg otoka može se stići za oko dva sata vožnje brodom.
Zanimljivo je da su svi ovi otoci i otočići zapravo nepotopljeni ostaci uzvisina, a kanali među njima potopljene udoline. Naime, u pleistocenu je došlo do otapanja leda i podizanja razine mora za oko 100 metara.
Za vas smo odabrali pet prekrasnih malih otoka pored Lošinja koje vrijedi posjetiti. Neki su odlični i za dulji odmor, a neki idealni za jednodnevni izlet:
- Unije
- Susak
- Ilovik
- Vele Srakane
- Male Srakane
Od Lošinja se do Suska, Unija, Ilovika, otočića Srakane Vele i Male te ostalih otoka dolazi brodicama ili se mogu unajmiti privatni gliseri, a gosti mogu upoznati običaje i osjetiti atmosferu ovih doista posebnih malih mjesta. S Lošinja su mogući i panoramski letovi kada se iz potpuno drugačije perspektive može doživjeti ljepota lošinjskog arhipelaga.
Otok Unije
Unije su najveći otok lošinjskog arhipelaga s površinom od 17 km2, a istoimeno mjesto na otoku jedino je naseljeno. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine u Unijama živi 88 stanovnika. Oni, kao ni njihovi susjedi na otoku Susku, nemaju automobile na otoku tako da na Unijama očekujte posebno mirnu atmosferu.
Kuće su građene stilom „širokih zabata“. Naime, inače bočno zabatno pročelje kod ovih je kuća glavno pa se doimaju pomalo spljoštenima jer su poprilično široke, a pritom vrlo plitke. Kao takve orijentirane su prema zapadu, a sagrađene u amfiteatralnoj strukturi tako da se osigurao pogled svake kuće prema moru te bolja osunčanost. Unije su prekrivene šikarom u kojoj je najviše šmrike, gluhača i drače.
Najjednostavniji i najsigurniji način dolaska na otok Unije je lokalnom brodskom linijom iz Malog Lošinja ili katamaranom iz Rijeke. Tu je i ljetna linija katamarana Pula-Unije-Zadar, no oni iskusniji kažu da se za u liniju nikad sa sigurnošću ne zna hoće li i kada će krenuti. Nekada se na Unije moglo i avionom iz Lošinja za svega pet minuta leta, ali aerodrom je već neko vrijeme izvan funkcije.
Osim što nema automobila, na Unijama nema hotela, a kampiranje je zabranjeno.
Na otoku ima pekara sa svježim proizvodima, trgovina koja ne prima kartice pa uvijek imajte gotovinu sa sobom, a otok od 2019. ima i prvi bar na plaži. Unije imaju poštu čije je radno vrijeme ponedjeljka od petka, u sezoni od 12 do 16 sati.
Davne 1873. na istoimenom jugozapadnom rtu Unija podignut je Svjetionik Vnetak do kojeg se možete prošetati. S obzirom na to da je svjetionik u potpunosti automatiziran i uključen u sustav daljinskog nadzora, na njemu nema svjetioničarske posade.
Za sve zaljubljenike u ronjenje, podmorje Unija skriva pravu poslasticu – 60 metara dugu i 7 metara široku olupinu parobroda Tihany koji se potopio u velikom nevremenu 1914. godine. Bio je to parobrod hrvatsko-mađarskog društva, pomorske kompanije koja je održavala liniju Istra-Lošinj-Cres.
Ako se želite malo nasmijati prije dolaska na Unije, pogledajte kako se lokalno stanovništvo zeza s ponudom turističkih razglednica na otoku.
Otok Susak
Susak obiluje vinogradima i trstikom, a najpoznatiji je po svojim nepreglednim plitkim pješčanim plažama. Naime, Susak je izgrađen od velikih naslaga pijeska, odnosno prapora, nataloženih na vapnenačkoj podlozi. Slično je i kod otočića Male i Velike Srakane te kod dijela otoka Unije.
Gornje Selo najstarije je naselje na otoku Susku, zaštićena ruralna sredina gdje se nalaze ostaci benediktinskog samostana iz 11. stoljeća, a pored je župna crkva Svetog Nikole.
Gornje Selo je od susjednog sela, koje se zove Donje Selo, udaljeno tek stotinjak metara, a dijeli ih gusta trstika. Zanimljivo je da je jedina prometna veza između Gornjeg i Donjeg Sela kameno stubište.
Nedaleko Donjeg Sela nalazi se pješčana plaža Spjaža koja je najvećim dijelom plitka pa se trebate poprilično nahodati da bi more došlo do koljena, a ondje ćete naći na kafiće i restorane.
Uvala Bok možda nema nikakve dodatne sadržaje ali i ondje plitka voda i pijesak pružaju posebno iskustvo. Tu su još plaže Veliki i Mali Abis gdje ćete sigurno uživati u miru i zvuku cvrčaka, plaža je stjenovita i često je obilaze ronioci. Taman kada vam dosade prašina i pijesak. Na obližnjim liticama postavljeni su alpinistički klinovi pa se sviđa i alpinistima i penjačima.
Plaža Nasuzanski me je dobila prema modrom dnu, a također se radi o kamenoj plaži. Ona i plaža Zali Bok čine dvije plaže na kojima ćete se moći u potpunosti opustiti jer ćete rijetko gdje naći takav mir i toliku količinu privatnosti.
U kontekstu klimatskog i zdravstvenog turizma te lošinjskog arhipelaga kao idealnog za osobe s respiratornim problemima, na otoku Susku bila je uređena pješčana plaža s posebnim kabinama izdubljenim u pijesku po kojem je otok i poznat. Gosti bi ondje dolazili i liječili se blagodatima sunca i zagrijanog pijeska.
Posebno je bio pogodan za liječenje djece, a njegove ljekovite blagodati u povijesti su prepoznali i imućni Rimljani koji su ondje dolazili. Najviše su dolazila djeca s astmom, bronhitisom te osobe s raznim alergijama i sličnim problemima dišnog sustava, ali i oni koje je mučio kožni osip i kronični reumatizam. Zanimljiv i koristan rad o lječilištu za djecu i potencijalu Suska za mogućnosti klimatskog liječenja istaknuo je autor Borislav Ostojić u Pomorskom zborniku iz 2001. godine.
Stanovnici Suska su znani i kao Sansegoti te predstavljaju specifičnu zajednicu koja osim što govori vlastitim jezikom, ima vlastite običaje i nošnju te su se nekada i ženili međusobno.
Gradili su kamene kuće u kojima je bio poseban prostor za žene "tinijel", gdje su one šile i radile sve ostale "ženske" poslove. U kući je bio komin i krušna peć, pred kućom "dvuor" i ljetna kuhinja koju nazivaju "kuhinica". Žene su se brinule o kući i praktički nikad nisu napuštale otok. Najdalje bi otišli na Lošinj, a još rjeđe u Rijeku. Muškarci su lovili ribu i bavili se vinogradima.
Izolacija je pomogla da se očuvaju njihovi običaji i narodne nošnje žarkih boja. U mnogim domovima sačuvana je ta autohtona sušćanska narodna nošnja prekrasnih raznobojnih i bogatih ukrasa. Mlade žene i djevojčice nose kratku suknju živopisnih boja, te odgovarajući prsluk, a ispod suknje ružičaste ili narančaste duge vunene čarape.
Na Susku su se ženili i oni koji su bili u bliskom krvnom srodstvu, pa tako postoje primjeri iz povijesti gdje su se oženili brat i sestra. Istraživanje na Susku je 1961. napravila Slovenka Zlata Dolinar-Osole te je ustanovila velik broj brakova u srodstvu, ali morfološki nije dokazan nikakav oblik degeneracije (Zlata Dolinar-Osole, Utjecaj rodbinskog križanja na raspodjelu osnovnih krvnih grupa AB0 kod stanovnika otoka Suska. 1961.; op.a.)
Zbog povijesnih prilika i česte izolacije, stanovnici Suska razvili su s vremenom i specifičan jezik, tj. dijalekt koji je teško razumljiv odnosno nerazumljiv bilo kome tko nije s otoka. Radi se o narječju koji je mješavina starohrvatskog i raznih stranih jezika koji su svojedobno bili ondje službeni jezici, ovisno o političkom utjecaju: talijanski, francuski i njemački.
Osim traktora, stanovnici Suska za prijevoz stvari često ovdje koriste tačke ili karijole. Na Susku nema cesta pa ni automobila, što čitavom otoku daje posebnu čar. Otok je proglašen biciklističkom zonom tako da na dva kotača možete uživati u ljepotama otoka, a ako ga poželite obići pješice za to će vam trebati oko četiri sata.
Oni iskusniji savjetuju da je za put oko otoka najbolje krenuti rano u jutro, prije osam sati i to put istoka, odnosno u smjeru kazaljke na satu jer se time izbjegne da vam prijepodnevno sunce bliješti izravno u lice. I što je još važnije, ovako se najzahtjevniji dio puta prođe dok ste još uvijek odmorni.
Otok Susak je prirodni zemljopisni fenomen, i zaštićena je spomenička baština stoga je ondje zabranjena bilo kakva gradnja.
Zanimljivo je da je u bivšoj Jugoslaviji Susak bio najgušće naseljeni prostor, a masovno iseljavanje s otoka počelo je 1964. godine nakon uvoza poreza za vino koje je glavni susački proizvod. Tako su mnogi mladići i djevojke veslali noću da bi se domogli talijanske obale odakle bi odlazili za Ameriku. Najviše ih je otišlo u New Jersey i u grad Hoboken, grad u kojem je nastao baseball i mjesto gdje je rođen i odrastao Frank Sinatra.
Danas je dvadeset puta više stanovnika Suska u Americi nego što ih danas živi na samom otoku. Mnogi od njih dolaze ljeti na ovaj prekrasan otočić na kojem stalno živi 151 stanovnik (popis stanovništva iz 2011.; op.a.). Prije velikih iseljenja i Prvog svjetskog rata, 1913. godine na Susku je živjelo čak više od 1500 ljudi.
Na Susak možete doći na par načina:
- katamaranom koji vozi na relaciji Rijeka - Mali Lošinj
- lokalna brodska linija koja povezuje Mali Lošinj s okolnim otocima
- katamaranom koji vozi na relaciji Zadar - Pula
Lokalno stanovništvo preporuča nekoliko izleta ako se odlučite dulje uživati i odmarati na Susku. Imajte na umu da puteljci nisu asfaltirani i budite spremni na puno prašine.
- Izlet do rta Darto: duljina staze je oko 5 kilometara, a potrebno je 1 do 2 sata hoda. Radi se o ugodnim stazama kojima ćete proći uz različite uvale i doći do rta gdje se nalazi kapelica Gospe od Navještenja
- Izlet do svjetionika: oko 4 kilometra srednje teške staze kojom će vas šetnja dovesti do svjetionika iz 1885. godine. Uspet ćete se tako na najviši vrh i vidjeti napuštenu vojnu osmatračnicu.
- Izlet do uvala Nasuzanski i Obis: Kada vam dosadi pijesak dođite na ove kamene plaže. Dužina staze je nešto manje od četiri kilometra.
Otok Ilovik
Ilovik je otok veličine tek 6 kilometara četvornih, a često ga zovu “otok cvijeća” jer ga s posebnom pažnjom uređuje i brine o njemu njegovih 85 stanovnika (popis stanovništva iz 2011.; op.a.). Bogat je zimzelenom mediteranskom vegetacijom u kojoj prevladava crnika, a ponegdje ima i manja šuma alepskog bora. Ovaj dio Cresko-lošinjskog arhipelaga omiljen je među nautičarima jer ima lijepih uvala i mjesta za uživanje.
Ilovik s otočićima Sveti Petar, Kozjak i Orjule čini jednu cjelinu, a na Svetom Petru nalaze se groblje i samostan, te srednjovjekovna obrambena kula iz 16. stoljeća.
Velike i Male Srakane
Vele i Male srakane su dva otočića koji se nalaze između Suska, Unija i Lošinja. Vele Srakane imaju tri stanovnika, a Male Srakane tek dva stanovnika (popis stanovništva iz 2011.; op.a.). I ova dva otočića nude šetnice i mirne i čiste plaže i uvale. Do otoka se dolazi redovitim brodskim linijama, a ljeti i različitim izletničkim brodovima.
Na otočiću Male Srakane stalno živi samo dvoje ljudi, bračni par Kohl. Gospođa Ana je podrijetlom iz Gorskoga kotara, a gospodin Werner iz Beča. Na ovom otočiću žive već više od 35 godina. Osim njih, dio godine na otočiću Male Srakane živi i bračni par iz Austrije koji je ondje kupio kuću prije više od 20 godina.
Vele i Male Srakane nisu baš omiljene nautičarima jer na njima nema nikakve uvale i zakloništa. Izložene su buri i jugu koji znaju tako jako puhati da otocima bude onemogućen bilo kakav pristup.
Niže donosimo detalje još nekih otočića oko Lošinja:
Iako su množinskog naziva, i Male i Vele Orjule su zapravo po jedan mali otočić. Najsjevernija točka Velih Orjula je rt Glavičina, a u uvali Darvarić mogu se vidjeti ruševine starih objekata. Jugoistočno od Velih nalaze se otočić Male Orjule.
Otočić Kozjak je nenaseljen otočić i nalazi se u morskom tjesnacu koji se zove Ilovička vrata. S južne strane mu se nalaze otoci Sveti Petar i Ilovik, a dužina obalne crte mu je manja od 2 kilometra.
Na otočiću Oruda sačuvani su ostaci ranokršćanske kapelice Svetog Ivana. Uz maslinike i gospodarske zgrade, na Orudi postoji i izvor pitke vode.
Na otočiću Palacolu nalaze se ruševine bizantske utvrde iz davnog 16. Stoljeća. Ovo je također nenaseljeni otok.
Otoci Oruda i Palacol svojedobno su dospjeli u medije zbog vijesti o njihovoj prodaji. Zemljište na otocima je građevinsko, a tražena cijena je 2020. bila nešto viša od milijun eura. Pet godina ranije za njih se tražilo oko 6 milijuna eura. Danas ih se na oglasima može pronaći po cijeni od nešto više od dva milijuna eura. Otočići su u privatnom vlasništvu dviju obitelji čiji su preci kupili otoke 1925. godine.
Zabodarski otok je mali otočić s pokojom ovcom i zanimljivim stijenama s kojih se može skakati u more.
Otok Koludarc ima oblik slova "L", a najsjevernija točka je rt Križ na kojem se nalazi i maleni zeleni svjetionik koji služi sigurnom uplovljavanju u Luku Mali Lošinj. Otočić je nenaseljen, no ima obradivih poljoprivrednih dijelova i pokoja kuća za iznajmljivanje.
Sada kada ste vidjeli posebnosti svakog od ovih malih otoka pored Lošinja preostaje vam najteži zadatak - koji od otoka posjetiti?